Koliko stvarno treba da naučite španjolski? Iskustva naših polaznika i zašto vrijeme učenja nije ono što mislite

Postoji jedno pitanje koje u El Puente centru čujemo gotovo svaki tjedan. Nekad na upisu, nekad na pauzi između tečajeva, nekad tiho, uz lagani smijeh:

“A recite mi iskreno… koliko mi stvarno treba da naučim španjolski?”

To pitanje gotovo nikad ne dolazi iz znatiželje. Dolazi iz prethodnih iskustava, iz razočaranja, iz školskih trauma i iz straha da će opet uložiti vrijeme – a ne dobiti ono što žele.

Zato danas odgovaramo iskreno. Bez lažnih obećanja.

Odgovor ćete saznati kroz iskustva naših polaznika i način na koji mi u El Puente centru vodimo proces učenja.

Na prvom satu često pitamo polaznike zašto su došli. Odgovori su različiti, ali osjećaj iza njih je vrlo sličan.

Polaznica Anamarija nam je rekla:

“Ne trebam savršeno. Samo želim moći pričati bez da mi se grlo stegne.”

Polaznik Tomislav je rekao:

“Radio sam u firmi gdje svi pričaju španjolski. Razumio sam puno, ali nisam imao hrabrosti otvoriti usta.”

 

U El Puente metodi cilj nikad nije apstraktan. Ne podučavamo „španjolski općenito“. Podučavamo španjolski kakav je potreban u stvarnom životu.

Zato naše profesorice od prvog sata vode proces prema tom cilju – korak po korak, bez preskakanja, ali i bez nepotrebnog opterećenja.

Za mnoge polaznike najteži trenutak nije savladavanje gramatike. Najteži trenutak je – progovoriti.

Polaznica Ana se sjeća:

“Na prvom satu sam znala puno više nego što sam mislila. Samo mi je trebalo da mi netko da osjećaj da je u redu pogriješiti.”

U prvim mjesecima El Puente metoda se oslanja na male, jasne uspjehe. Sat ne počinje objašnjavanjem, nego aktivacijom.

Polaznik odmah nešto radi, nešto ponavlja, nešto koristi.

I upravo tu se događa prva velika promjena: strah se smanjuje, a samopouzdanje raste.

Negdje između trećeg i šestog mjeseca polaznici počnu primjećivati nešto novo. Ne samo da više pričaju – nego razumiju zašto nešto govore tako kako govore.

To je trenutak u kojem dolazi do izražaja naša kognitivna (gola) gramatika. Umjesto dugih definicija, polaznici prvo vide primjere. Zajedno s profesorom traže uzorak, zaključuju pravilo i zapisuju ga jednostavno, jasno i upotrebljivo.

Jedna polaznica je to savršeno opisala:

“Prvi put imam osjećaj da mi gramatika pomaže, a ne da me guši.”

U toj fazi često se pojavi i frustracija.

Ali razlika je u tome što polaznici nisu sami u toj frustraciji. Profesorica im stalno pokazuje što danas mogu, a prije nekoliko tjedana nisu mogli.

Jedan komentar koji često čujemo:

“Mislila sam da stojim na mjestu, a onda sam shvatila koliko zapravo razumijem.”

Nakon šest mjeseci do godine dana, ovisno o tempu i cilju, dogodi se nešto vrlo tiho – ali moćno. Polaznici više ne razmišljaju o svakoj rečenici.

Jedna dugogodišnja polaznica Ivana rekla je:

“U jednom trenutku sam se uhvatila da se svađam u glavi na španjolskom.

Polaznik Petar se nasmijao i dodao:

“Znao sam da sam unutra kad sam se prvi put našalio – i ljudi su se stvarno nasmijali.”

Kad nas pitate to pitanje, naš odgovor je uvijek isti: ovisi o cilju, ritmu i načinu.

Ali iskustva naših polaznika pokazuju jedno:

• nekoliko mjeseci je dovoljno da se oslobodite
• pola godine da se stvarno snađete
• godinu dana da se osjećate 'kao doma' sa španjolskim

Razlika nije u talentu. Razlika je u tome kako vas netko vodi kroz proces.

U El Puente centru profesorica ne „odrađuje gradivo“, ona vodi polaznike, mjeri napredak, te stvara atmosferu u kojoj je u redu učiti, pitati i griješiti.

Španjolski se najbolje uči kada polaznik vidi razlog zašto ga uči.
Zato naši polaznici ostaju. Zato se vraćaju na više razine.

Zato često kažu:

“Da sam ovako učila jezike ranije, danas bih ih govorila nekoliko.”